Home Novosti Novosti Milorad Dodik: Republika Srpska najbolji je dar srpskom narodu
Milorad Dodik: Republika Srpska najbolji je dar srpskom narodu
Izvor: SNSD / Glas Srpske / Mirjana Kusmuk   
petak, 06 januar 2012 00:00
Ovo je tek naših prvih 20 godina. Republika Srpska je najbolje mjesto za nas, mjesto u kojem treba da ostanemo. Republika Srpska je najbolji dar koji je mogao da dobije srpski narod.

Politički je odrastao sa Republikom Srpskom, kao akter i svjedok njenog stvaranja, poslanik prvog saziva Skupštine, premijer u dva mandata, 20. rođendan Srpske Dodik dočekuje na funkciji predsjednika Republike. O njenoj istoriji svjedoči prvi put javno, govori o svom putu kroz tu istoriju i svemu što su zajedno prošli, do prvih 20 godina trajanja.

* GLAS: Poslanik ste prvog saziva Narodne skupštine RS u koju ste ušli kao poslanik Saveza reformskih snaga BiH. Skupština srpskog naroda u BiH osnovana je 24.10.1991. godine nakon što su Hrvati i muslimani u parlamentu donijeli Deklaraciju o nezavisnosti preglasavajući srpske poslanike. Kada se danas sjetite tog vremena, šta je Vas kao reformistu opredijelilo na ovaj korak?

DODIK: To je bilo veoma izazovno vrijeme, vrijeme koje je obilježilo raspad bivše zemlje, Jugoslavije. Sam čin konstituisanja Skupštine srpskog naroda u BiH, kojem sam prisustvovao kao poslanik, ne može se gledati izolovano od događaja koji su tome prethodili, kao što su bili secesija Hrvatske i Slovenije koje su priznavali lideri bošnjačkih političkih partija. To se desilo polovinom 1991. godine, a kasnije se nastavilo sa aktivnostima vezanim za secesiju BiH od Jugoslavije, što je naravno predodređivalo političko ponašanje svih nas u tom vremenu. Nisam tada pripadao vladajućoj SDS, ali sam sada ponosan i na sebe i svoje djelovanje i na to što sam imao dovoljno svijesti i spoznaje da budem na strani jednog, kako se pokazalo, istorijskog procesa, a to je formiranje RS. To je bilo vrijeme u kojem mnogi nisu razumjeli šta će se dešavati poslije. Vođstvo srpskog naroda koji su tada predstavljali Karadžić, Krajišnik i ostali odlučivalo je o bitnim stvarima, ali je isto tako bilo važno da u tom poslu SDS nije ostala sama kao politička partija, nego smo svi mi, poslanici iz drugih političkih partija krenuli zajedno i pokazali odgovornost prema trenutku u kojem smo se našli.

* GLAS: Jeste li slutili tada kuda idu procesi i da će biti stvorena RS?

DODIK: Vizionarska odluka o formiranju RS možda nije bila shvaćena u tom trenutku od mnogih ljudi koji su bili direktni učesnici procesa, ali ona je pokazala svoju istorijsku izdržljivost tokom svih ovih 20 godina. RS nije nastala iz rata, ona je nastala prije rata u BiH kao istorijski i nacionalni odraz volje srpskog naroda da odbrani pravo na postojanje, svoj kolektivitet i identitet. U tom nastojanju apsolutno je jedino ispravno bilo biti na strani onih koji su konstituisali Skupštinu srpskog naroda i Republiku Srpsku.

* GLAS: Skupština srpskog naroda je 9. januara 1992. donijela deklaraciju o proglašenju RS, a 28. februara Ustav RS. Bili ste prisutni na obje sjednice Skupštine. Kakva je atmosfera pratila stvaranje RS: straha, sreće, neizvjesnosti.....? Jeste li uopšte znali šta će biti dalje?

DODIK: Svi smo iščekivali, kako se već dešavao rat u Hrvatskoj, šta bi moglo da nas snađe, a već tada bila je formirana i aktivno djelovala muslimanska Patriotska liga koja je radila na ostvarenju prava na secesiju BiH bez volje srpskog naroda. Tako da je 9. januar 1992. godine, u stvari, bio samo čin formalnog proglašenja Skupštine srpskog naroda u BiH. Kao poslanik te prve Skupštine imao sam dominantan osjećaj ponosa, bez imalo straha. Došli smo u Sarajevo na sjednicu koja je održana u bijeloj sali velike Skupštine Socijalističke Republike BiH i tamo je bilo mnogo medija, atmosfera je bila usmjerena protiv nas, protiv svakoga ko bi ušao u tu salu. Svi su gledali ko će doći, ali niko od nas nije imao straha, niko se nije bojao ni da će doći do pucnjave, a moglo je, jer oružja je već bilo koliko hoćete. Bio je to trenutak ponosa u kome smo htjeli da budemo viđeni i da djelujemo u interesu srpskog naroda. SDS je imala većinu poslanika, i u tom trenutku bilo je važnije obezbijediti prisustvo na Skupštini nas iz Reformskih snaga i Saveza komunista. I bilo nas je 83 poslanika, koliko je i ostalo u Ustavu RS do danas. Svi mi bili smo veoma ponosni toga dana i nikome nismo trebali ništa da objašnjavamo, jer je sve bilo savršeno jasno. Oni su pretjerali u nastojanju da Srbima nametnu BiH koju mi nismo htjeli.

* GLAS: Odluka je bila iznuđena, ali je ona temelj Republike Srpske?

DODIK: Opasna ideologija Alije Izetbegovića nama je bila jasna, kao što je bila jasna svakome ko je čitao Islamsku deklaraciju. Upravo ta Deklaracija i danas je osnova za mnoge političke angažmane u bošnjačkom političkom korpusu. Ne treba biti naivan i misliti da je sve prošlo kada imate Bakira Izetbegovića koji otvoreno kaže da nastavlja politiku svog oca. A politika njegovog oca je bila politika Islamske deklaracije. Republika Srpska je na sreću formirana, a pitanje je šta bi bilo sa Srbima u BiH da nije, vjerovatno bi doživjeli sudbinu Kosova i iselili se, ili bi bili očišćeni kao što je danas očišćeno Sarajevo, koje je ostalo u FBiH. RS je stvorena kao potpuno odbrambeni akt i bio je to istorijski čin. Od tada do danas dala je sigurnost svima nama koji su ostajali ovdje. Vrijeme je pokazalo koliko je bila ispravna odluka o formiranju Skupštine i proglašenju Republike Srpske. Smatram da danas ipak nedostaje društvene pažnje i zahvalnosti prema akterima tog vremena koji su bili odlučni da se apsolutno stave u funkciju opštih interesa, prije svega interesa srpskog naroda.

* GLAS: Četiri ratne, ali i one poratne godine proveli ste kao poslanik u Skupštini i bili akter i svjedok mnogih istorijskih odluka i sjednica. Koja je za Vas lično bila najteža, a koja za Republiku Srpsku prelomna?

DODIK: Meni lično najteža je bila Skupština u Sanskom Mostu 1995. godine na kojoj je došlo do sukoba vojnog i civilnog rukovodstva. A prelomna za Republiku Srpsku bila je Skupština u maju 1992. godine u Banjaluci kada smo formirali Vojsku RS. Na početku rata bio sam mobilisan i proveo sam kao poslanik skoro godinu u vojsci, a kasnije je došlo naređenje da poslanici moraju biti na raspolaganju za svakodnevna zasjedanja. Nama iz Krajine trebalo je da putujemo cijelom linijom fronta da bismo stigli do Pala i prisustvovali sjednicama. Putovali smo preko Dervente, koja je bila rovita, pa na Stanare, Podnovlje, kroz Brčko smo išli samom linijom fronta. Najrizičnije je ipak bilo proći Zvornik i tamo smo zahvaljujući samo jednom pogledu u retrovizor, Ratko Borković poslanik iz Gradiške i ja, za dlaku izvukli živu glavu. Taj put poslanika do Pala i Skupštine bio je pun avantura i opasnosti, a skoro svaka sjednica bila je od istorijskog značaja za RS.

* GLAS: Sveukupno gledajući poslanici prvog saziva i oni iz SDS-a i oni iz drugih stranaka bili su prilično slobodoumni i po mnogim pitanjima izrazito kritički istupali. Koja i čija diskusija Vam je ostala u sjećanju?

DODIK: Moram to da potvrdim. Parlament je zaista bio takav. Možda je tada čak bilo više slobode u istupima, nego što je ima danas. Bez obzira na to što se radilo o meni, koji sam u Skupštini djelovao opoziciono, mogu da kažem da je ta Skupština zaista bila demokratska. Savršeno dobro znam da su i Krajišnik i Karadžić štitili one koji su kritikovali, koji su imali oštre diskusije, jer su htjeli da sačuvaju pravo na širinu, na drugačiji stav, iako je bilo ratno vrijeme.

* GLAS: Klub nezavisnih poslanika bio je za usvajanje plana Kontakt grupe, koji je većina odbila. Kako je bilo zastupati takav stav?

DODIK: Nije to pravilo neke velike neugodnosti, jer mi smo primarno bili zato da se rat završi. Kada je ponuđen plan Kontakt grupe znali smo da dolazi vrijeme snažnog međunarodnog pritiska. Tada još nismo imali sankcije, ni Srbija ni RS, a prijetili su nam sankcijama, čak se pominjalo i bombardovanje. Mi smo željeli da pokušamo da to spriječimo i smatrali da je plan Kontakt grupe samo polazna tačka za dalje pregovore. Možda smo naivno vjerovali da je moguće izbjeći sankcije, bombardovanje i satanizaciju RS i srpskog naroda. Mislili smo da smo dovoljno vojnički jaki da možemo bitno da predodredimo i politička rješenja.

* GLAS: Kao za Vas lično najtežu pomenuli ste Skupštinu u Sanskom Mostu i sukob vojnog i političkog rukovodstva. Kako se Klub nezavisnih poslanika snašao u tom sukobu?

DODIK: Nismo znali šta se tačno dešava, ali smo mogli da naslutimo da se pravi neka distanca i prema nama, kao opoziciji. Skupština se uvijek održavala poslije sastanka SDS-a i glasanje poslanika te stranke na sjednici bilo je čista formalnost, jer su oni već imali dogovoren stav. Pošto je bilo ratno vrijeme, a RS nikada nije proglasila ratno stanje, vidljivo je bilo da postoji sukob između civilnog i vojnog rukovodstva. Vojska je već izražavala nezadovoljstvo na linijama fronta i na toj Skupštini došlo je do direktnog sukoba generala Mladića i civilnog rukovodstva. Naravno da je značajan dio SDS-a podržao politički vrh, a mi smo tražili rješenje, ali i da vojska mora da ima više odgovornosti. Mislim da smo tada imali dovoljno pronicljivosti svi skupa da ne bi došlo do lakog pada 13 krajiških opština nekoliko mjeseci kasnije, pa ni Sanskog Mosta u kojem smo tada zasjedali. Treba dodati i to da su tada već jednu godinu bile na snazi sankcije Srbije prema političkom i vojnom rukovodstvu RS. Podržao sam kao poslanik napore vojske da se stabilizuje i da može da obezbijedi na drugi način svoju logistiku, da ne zavisi od sumnjivih aranžmana civilnih vlasti. Bio je to raskol koji je po svaku cijenu trebalo izbjeći i mislim da je ostavio posljedice, ali ne tako suštinske na kasnija dešavanja i na samo oblikovanje RS.

* GLAS: Kao što kažete nekoliko mjeseci poslije toga uslijedio je pad zapadnokrajiških opština i vanredna sjednica Skupštine u Banjaluci. Na toj sjednici Vaš Klub izlazi sa svojim zahtjevima, a jedan od njih bio je: Banjaluka glavni grad RS. To se nije desilo do danas. Zašto?

DODIK: Da, tačno je, ja sam tu inicijativu pokrenuo. Čak sam uspio oko nje da okupim jedan broj poslanika iz SDS-a koji su potpisali zahtjev. Imali smo na papiru dovoljno glasova da to izglasamo, ali kasnije su gotovo svi povukli potpise. Naša logika je bila da u to prelomno vrijeme, kada su hrvatske snage već zauzele Mrkonjić Grad i kada je bilo pitanje trenutka hoće li i kada Banjaluka pasti, pošaljemo snažnu političku poruku da proglasimo Banjaluku glavnim gradom i da je branimo onako kako se brani glavni grad.

* GLAS: Banjaluka do danas ipak nije glavni grad RS?

DODIK: Tada je bila odlična prilika da se to desi. I kasnije smo uporno pokušavali. Do 1998. godine sjedište institucija RS bilo je u Palama i sada je jasno da bi se, da su ostale tamo, brže utopile u zajedničke institucije u Sarajevu i vjerovatno bi od RS malo šta ostalo. Izmještanje institucija u Banjaluku tada bilo je ključno prvorazredno političko pitanje, koje je kako se pokazalo bilo preduslov da se one razviju i distanciraju od zajedničkih institucija. Da su ostale u Palama, vremenom bi to bio argument strancima da postave pitanje: zašto da BiH ima dvije vlade na prostoru 20 kilometara i slična. Ovaj potez povukli smo vjerovatno u posljednjem trenutku. Međutim, treba znati da je odlučujuću ulogu u tom vremenu imala SDS i da je za promjenu Ustava bilo potrebno daleko više glasova nego što bi ih podržalo promjenu glavnog grada. SDS je politički stajala na poziciji da treba da se Istočno ili Srpsko Sarajevo proglasi glavnim gradom RS. Izgubili smo mnogo vremena dok nismo pokušali da to uradimo sada, ali to sada sprečavaju Bošnjaci koji su na tu odluku uložili veto. Tako i danas u Ustavu stoji da je glavni grad Republike Srpske Sarajevo. Ali to će sigurno biti pitanje koje ćemo morati veoma brzo da riješimo i to u ovoj godini.

* GLAS: Gdje ste se zatekli u trenutku kada je potpisan Dejton i kada je došao mir i kako ste se osjećali tada?

DODIK: Bio sam u Laktašima, u svojoj kući. Svi smo čekali vijesti sa nestrpljenjem kao da se igra najvažnije finale Svjetskog prvenstva u fudbalu u kojem igra naša reprezentacija. Kao političar osjećao sam da ćemo, ako se rat nastavi, biti definitivni gubitnici i da, ako u tom trenutku ne legalizujemo ono što imamo, to nikada više nećemo dobiti. Znao sam i da u svemu tome ne možemo da budemo apsolutni dobitnici, ali sada kada gledam unazad, mi smo ipak u Dejtonu dobili najviše: legalizovali smo Republiku Srpsku, prestao je rat, stvorili smo uslove da gradimo svoje institucije, da sačuvamo nacionalni identitet. Otrgli smo se i zavisnosti od beogradske politike koja je bila dominantna jedno vrijeme i dobili prostor da zastupamo autentičan politički stav, da gradimo partnerstvo u BiH. Glas RS danas se sluša i sve inicijative se mjere po tome da li će imati podršku u Srpskoj ili ne. Taj događaj je dočekan sa radošću i bez obzira na to što je tada čak i zvanična politika odbacivala Dejton, smatrao sam da je to šansa i da Dejton treba što prije početi implementirati. Bio sam jedan od rijetkih političara koji je to tražio, iako moj glas tada nije bilo toliko jak. Imali smo Skupštinu na Jahorini na kojoj smo trebali da potvrdimo Dejtonski sporazum i na njoj sam izašao sa stavom: Dajte da implementiramo Sporazum, on nas legalizuje, on nas brani. Nažalost, jedna politička grupacija je smatrala da Dejton nije dobar i dovela nas u poziciju da dvije godine nismo vršili implementaciju Sporazuma zbog čega smo dobili bonska ovlašćenja.

* GLAS: Sa mirom su došli prvi poslijeratni izbori. U parlament ste ušli sa dva poslanika i došli do natpolovične većine. Koji je Vaš recept?

DODIK: To govori o odrastanju same Republike Srpske. Kada bih morao da objasnim, bio je to sklop i opštih okolnosti koje su tražile alternativu i moje lične upornosti da u tome istrajem. Jer, narod možete da prevarite, ali vam to neće oprostiti i pokazaće to kada dobije priliku da dadne svoj glas. Kao političar bio sam uporan i konzistentan, ali ono što je bilo osnovno - nikada nisam potcijenio i ponizio narod. Republika Srpska pokazala je da je spremna da njeguje različite demokratske alternative i iznjedri procese. Pogledajte recimo FBiH, tamo do danas živi politika Alije Izetbegovića i veoma teško dolazi do promjene političkih snaga. SDP u FBiH je došao tek 2002. godine, ali i tada je to bila koaliciona vlast, nikada dovoljna da bi bila dominantna.

* GLAS: Godine 1998. Biljana Plavšić Vam je dala mandat za sastav Vlade RS. Tada niste imali gotovo nikakvu snagu u Skupštini. Šta Vas je to opredijelilo da uđete u takav rizik i preuzmete odgovornost?

DODIK: To vrijeme se jednom riječju može objasniti kao rizično, jer atmosfera je bila: biti ili ne biti za RS. Moram da Vas podsjetim da je Biljana Plavšić tada raspisala vanredne izbore u uslovima kada je RS bila podijeljena u Derventi na istok i zapad. Bilo je dovoljno pustiti da to traje barem godinu i Srpska bi se raspala na dva dijela koja se nikada više ne bi mogla spojiti. U tim uslovima Biljana Plavšić je okupila lidere manjih političkih partija i dala mandat Mladenu Ivaniću. Ivanić je odmah otišao na konsultacije kod Miloševića u Beograd i javio da vraća mandat. Ponovo smo imali sastanak kod predsjednika RS na kojem je ona mandat ponudila socijalistima, ali su i oni odbili, i došao je red na mene. Znao sam u koji rizik ulazim, ali sam prihvatio, napisao sam ekspoze i sastavio Vladu za pet-šest sati koliko sam imao vremena do početka sjednice parlamenta u Bijeljini. Već uveče me pozvao Milošević prvi put u životu i tražio da vratim mandat. Odbio sam ga i rekao da mandat mogu da vratim samo predsjedniku RS. Ponovo je zvao Milošević i sada tražio da ne izaberem četiri-pet ključnih ministara kao što je ministar odbrane, policije, finansija i da dođem u Beograd na konsultacije. Rekao sam mu da je Vlada sastavljena, da će biti izabrana u punom sastavu i da nema potrebe za konsultacijama. To me kasnije mnogo koštalo.

* GLAS: Vaš odnos sa Miloševićem nikada nije bio prijateljski?

DODIK: Kada sam postao premijer RS bio sam na sastanku u Beogradu zbog problema u sferi finansija, jer tada je u opticaju bio dinar, a oni su sve carine naplaćivali u Srbiji i nisu refundirali Srpskoj. Srbija je htjela da zadrži monopol na carine, a ja sam tražio da moraju jednako da tretiraju i RS i da se primarna emisija novca koju su štampali odnosi i na RS. Tražio sam da više Srbiji ne plaćamo jednu njemačku marku za jedan dinar, jer je na crnom tržištu marka bila 3,3 dinara, zbog čega je RS trpjela veliku finansijsku štetu. To je bio moj prvi konflikt sa Miloševićem.

* GLAS: Sličan problem kao sada sa Sarajevom, sa Upravom za indirektno oporezivanje?

DODIK: To je, ipak, druga mada slična priča, jer sada je riječ o krađi novca. U svakom slučaju, od aprila 1998. godine, pa sve do odlaska Miloševića sa vlasti 5. oktobra 2000. godine imao sam zabranu ulaska u Srbiju. Nisu mi dali da uđem ni onda kada je moj saradnik i veliki prijatelj Nenad Baštinac umirao na VMA. Posljednji sastanak sa Miloševićem imao sam negdje sredinom marta 1998. godine. Vidjeli su me na TV na nekoj utakmici u Beogradu i poslali momke iz bezbjednosti da me dovedu kod njega. Tamo su bili Milošević, Šainović i direktor RTS-a. Milošević je donio pismo u kojem je pisalo da podnosim neopozivu ostavku na mjesto predsjednika Vlade RS zato što se međunarodna zajednica nekorektno odnosi prema Kosovu. Pogledao sam ga i rekao: Vi ste pogriješili, ovo pismo trebalo je da date premijeru Srbije Mirku Marjanoviću.

* GLAS: Prvu demokratsku Vladu u RS vodili ste u vrijeme kada su na političkoj sceni još bili ratni lideri, u Zagrebu Tuđman, u Beogradu Milošević, u Sarajevu Izetbegović. Kako ste se snalazili u tom nedemokratskom okruženju?

DODIK: Veoma teško. Svi oni su smatrali da je Republika Srpska tada nešto što je izvan sistema. Ali da RS nije pokazala demokratski kapacitet tada, u ranoj fazi, teško bi preživjela. Čak je i pokojni prof. dr Slavko Leovac, koji je bio član Političkog savjeta SDS-a, govorio da je politički kapacitet SDS-a istrošen u ratu i da ona, ako želi dalju verifikaciju i život RS, mora da ode u politički penziju.

* GLAS: Kako u ratu, tako i poslije njega, bili ste nosilac demokratskih promjena i novih ideja. Madlen Olbrajt govorila je da ste dašak svježeg vjetra na Balkanu. Danas Vas nazivaju autokratom i pokušaju da Vam skroje odijelo diktatora?

DODIK: Dvije stvari su nesumnjive. Prva je da sam ostao svoj i isti i da se moji stavovi nisu mnogo mijenjali. Svi oni koji su za mene kreirali odijelo autokrate, diktatora imali su samo jedan cilj da me upotrijebe ili čak zloupotrijebe za svoje ciljeve, a ne da grade demokratiju. Kao političar ostao sam isti, ostao sam privržen slovu Dejtona, bio sam protiv intervencije međunarodne zajednice i svojim stavom doprinio svom besmislu njihovog angažmana ovdje. Već 1999. godine kada sam spriječio intervenciju NATO-a u Brčkom, međunarodnim mešetarima ovdje se to nije svidjelo i pokušali su da me sklone sa političke scene, projektujući kroz Antikorupcioni tim OHR-a priču o kriminalu Vlade koju sam vodio. Prošao sam kroz sudski proces koji je trajao četiri godine, kao i mnogi moji saradnici, da bi na kraju svi bili oslobođeni. U svakom slučaju, izdržao sam i ostao isti, samo su se mijenjali oni koji su htjeli da me upotrijebe i zloupotrijebe. Moja politika i danas je Dejtonski sporazum, Republika Srpska čiji se interesi moraju poštovati, BiH onoliko koliko mora i koliko je Dejtonom predviđena i tačka.

* GLAS: Zoran Đinđić je govorio, a to se može primijeniti i na BiH, da u svakoj zemlji ambasadori akreditovani u njoj predstavljaju svoju zemlju, a "samo u našoj hoće da vladaju kao da ih je narod birao"?

DODIK: Tačno, mada ovdje takav stav gubi na značaju u posljednjih nekoliko godina. Na ovim prostorima proizveden je sasvim novi način vladanja koji bi se mogao nazvati "ambasadorokratija" i u kojem su neki ambasadori donosili odluke čak i one izvršnog karaktera, a egzekutori su bili visoki predstavnici koji su ih sprovodili. I službeni glasnici su bili puniji odluka visokih predstavnika, nego demokratski izabranih organa vlasti. I tako je bilo do momenta dok im nismo rekli da nećemo više u "Službenom glasniku RS" da objavljujemo njihove odluke i da ako hoće to da rade naprave svoj službeni glasnik.

* GLAS: Kao što ste rekli, neki međunarodni akteri, ali i Vaši politički protivnici, priredili su Vam sudski proces i istragu koja je zbog nedostatka dokaza okončana ovih dana. Vi to niste radili i 2006. godine kada ste postali premijer niste otvarali ladice. Zašto?

DODIK: Ne smatram da vlast treba upotrijebiti za osvetu, jer je to negativno i za samu vlast i za Republiku. Smisao mog političkog angažmana bila je i jeste Republika Srpska. Naravno da niko ko je na bilo koji način prekršio zakon nije imao moju zaštitu, ali sam uvijek smatrao da time treba da se bave sudovi, policija, a ne ja i ne moji saradnici. Čvrsto stojim iza takvog principa, iako sam na svojoj koži osjetio drugačiji stav. Sjećam se kada sam otišao sa mjesta premijera i kada je došla Ivanićeva vlada na primopredaji me pitao ima li nešto što je problematično. Rekao sam mu da ima jedna stvar koju nisam uspio da završim. Naime, jedan Bošnjak je bio spreman da pokaže masovnu grobnicu Srba na groblju Lav u Sarajevu, ali je za to tražio 30.000 KM. Nismo to mogli da platimo računom i morao sam novac da dignem iz blagajne kao akontaciju za službena putovanja. I, zaista, taj Bošnjak je otkrio grobnicu u kojoj su pronađena tijela 105 ubijenih Srba. Svaki put kada sam išao na putovanja pravdao sam tu akontaciju, ali nisam stigao sve da opravdam i ostao je dug od 12.000 KM. Rekao sam Ivaniću da ću vratiti taj novac i on je rekao da razumije i da je sve u redu. Nije prošao mjesec, dobio sam krivičnu prijavu. Ali i danas bih uradio isto, jer smatram da moramo doći do istine o stradanju Srba u ratu.

* GLAS: Kao poslanik, predsjednik Vlade u dva mandata i predsjednik RS, koji je najteži trenutak koji ste preživjeli?

DODIK: To su neargumentovane optužbe, provlačenje kroz sudove i medijska hajka na bazi takvih optužbi. To je direktno uticalo na moju porodicu, ali mene je ipak jačalo. Valjda po onoj sve što vas ne ubije, to vas ojača. Na kraju sve to nosim kao lični, a ne politički pečat jednog vremena.

* GLAS: Prošlo je 20 godina, Republika Srpska slavi 20. rođendan i Vi ste predsjednik. Da li je ona danas onoliko jaka koliko biste željeli?

DODIK: Želio bih da Srpska još jača, ali je dovoljno jaka da je svjesna sebe. Najjača je ona zajednica koja ima akumuliranu vjeru ljudi u nju, a Republika Srpska tu vjeru ima. Srećem ljude koji teško žive i kad ih pitam kako im je, oni odgovore: Čuvaj nam Republiku Srpsku. I zaista, kada god sam bio pod pritiscima da donesem neku odluku, mislio sam na te ljude i znao: neću na to pristati, jer to ne bi uradio onaj čovjek koji ima povjerenje u Milorada Dodika. Mene su oni izabrali da se bavim ovim poslom i nemam pravo da iznevjerim povjerenje koje mi je dao narod da ga zastupam i predstavljam.

* GLAS: Čime ste zadovoljni, a šta bi moglo da bude bolje?

DODIK: Nesumnjivo je da bi ekonomija mogla da bude bolja. Privreda je u ratu devastirana, poslije rata uništena privatizacijom, ali ipak pokazuje vitalnost da se zadrži na ovom nivou. Volio bih, naravno, da je RS što više samostalnija, da u tom pogledu apsolutno nije sporna ni za okruženje, ni za bilo koga u svijetu. Nama nije sporan teritorijalni integritet BiH, ali želimo da u okviru toga imamo samostalnu RS i da joj BiH ne smeta, nego da joj koristi onoliko koliko treba. To je naš okvir.

* GLAS: Može li BiH ovakva kakva je dobiti kandidaturu EU?

DODIK: U Sarajevu vlada mentalitet koji smatra da im je sve dozvoljeno, ali Evropa će morati jednog dana da reaguje na to, jer to nisu principi i vrijednosti na kojima ona počiva. Ne počiva EU na pravosuđu kakvo je ovdje, na javnom servisu kakav je FTV i na istupima vjerskih lidera kakve ima Islamska zajednica. Mi u Republici Srpskoj nikada nećemo izaći izvan okvira evropskih standarda i vrijednosti. Nikada ne smijemo da prestanemo da težimo ka Evropi, ali ne EU koja se ovdje pokušava udjenuti kao politički mehanizam zaštite interesa Sarajeva u odnosu prema nama. Kada je Piter Sorensen prvi put došao u Banjaluku rekao sam mu da našu saradnju vidim tako da on nije ambasador BiH, nego EU i da samo tako možemo uspješno da sarađujemo. Evropa sve to polako uviđa i kaže da u EU BiH može da uđe kao decentralizovana, ali da je potrebna koordinacija različitih nivoa vlasti. Evropa, dakle, pokazuje daleko realniji pristup prema nama nego ranije i kao takva za nas je prihvatljiva.

* GLAS: Najavili ste da će SNSD predložiti rezoluciju o genocidu nad Jermenima i izazvali burne reakcije i Ankare i Sarajeva. Kada će NSRS usvojiti rezoluciju o genocidu nad Srbima u Drugom svjetskom ratu?

DODIK: Mislim da to stvarno moramo da uradimo. RS ima potencijal za to i ova godina je sigurno vrijeme u kojem će se to desiti. Izabraćemo trenutak i donijeti rezoluciju. To će biti brzo, iako znamo da ni to u Sarajevu neće biti prihvaćeno, ali to govori o duplim standardima. Jer ako ste spremni da tvrdite da 1,5 miliona pobijenih ljudi nije genocid, a RS etiketirate priču o genocidu nad 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, šta je to nego dupli standard? Naravno da se u Srebrenici desio zločin i da sve žrtve treba poštovati i da svi odgovorni za to treba da odgovaraju, ali govoriti da je to genocid u kojem je jedan narod htio da uništi drugi nije tačno. Sama presuda o genocidu u Srebrenici bila je politički motivisana, više nego zasnovana na činjenicama i čvrstim dokazima, ali niko za sada neće objektivno da sagleda taj slučaj.

* GLAS: Šta još u svojoj političkoj karijeri niste završili?

DODIK: Ovaj mandat.

* GLAS: Ne funkciju, nego cilj?

DODIK: Da dokažem da su visoki predstavnici bili oni koji su kršili Dejton, umjesto da su ga sprovodili i štitili. To nismo uspjeli da razjasnimo do kraja, ali to ne zastarijeva. Bio aktivan u politici ili ne, uradiću sve da dokažem da je recimo Pedi Ešdaun, kao što je i sam napisao, došao u ovu zemlju ne da gradi i brani Dejton, nego da ga razgradi. To govori o zloupotrebama i nepravdi koja je učinjena ovom narodu i Republici. Iako mislim da je bilo dovoljno hrabro i to što smo ukazivali na ove stvari, ipak sve to mora da doživi i svoju sudsku verifikaciju zbog zloupotreba i kršenja prava. Ali za to treba sačekati pravi trenutak.

* GLAS: I za kraj Vaša čestitka narodu Republike Srpske za 20. rođendan?

DODIK: Svima želim sve najbolje ne samo u ovoj godini, nego i u svim godinama koje dolaze. Ovo je tek naših prvih 20 godina. Republika Srpska je najbolje mjesto za nas, mjesto u kojem treba da ostanemo. Republika Srpska je najbolji dar koji je mogao da dobije srpski narod. Generacija koja je uložila svoje živote u njeno stvaranje i postojanje bila je najveća žrtva, ali to je učinila sa spoznajom da sve buduće generacije mogu da imaju slobodnu i demokratsku Republiku Srpsku, zasnovanu na vrijednostima srpskog naroda, na osnovnim elementima antifašizma, kao i na civilizacijskim i demokratskim vrijednostima. Takva RS vlasništvo je svih dobrih i dobronamjernih ljudi. I naravno, Republika Srpska ne smije da učini nijedan korak koji bi doveo do njenog urušavanja i zato svijest o nama samima i našim vrijednostima, je ključna za budućnost Republike Srpske.

Tužbe

* GLAS: Hrvatska je najavila povlačenje tužbe protiv Srbije za genocid. Srpska udruženja traže od Srbije da ne povlači kontratužbu. Koji je Vaš stav o tome?

DODIK: Tužba Srbije je bila reakcija na tužbu Hrvatske. Sve to bilo je politički motivisano i zato politički i treba da bude riješeno obostranim povlačenjem tužbi.

Reket
* GLAS: Obustavljena je istraga za izgradnju zgrade Vlade i autoputa. Nedavno ste javno rekli da Vam je međunarodni tužilac, kada je vidio da nema krivičnog djela, tražio mito od 300.000 evra?

DODIK: Došli su kod mene u Aleksandrovac. Jedan od njih je bio Italijan koji je govorio razumljivo srpski jezik i rekao mi da je garantovano da nema ništa, ali da bi to trebalo da se plati Furlanu 300.000 evra. Rekao sam da neću ništa da platim i da ću čekati da proces bude završen i onda javno reći da su mi tražili novac. Toliko o njihovom poštenju.