Realizacija Zajedničke izjave iz Pruda

Home

Novosti

Izvor: snsd

utorak, 03 februar 2009 00:00

Predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik i predsjednici Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić, Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragan Čović, sastali su se u Banja Luci 26. januara 2009. da bi razmotrili realizaciju Zajedničke izjave iz Pruda koju su potpisali 8.11.2008. godine. Domaćin sastanka je bio Milorad Dodik. Nakon razgovora u Banja Luci, potpisana je zajednička izjava o Ustavu BiH, tekst amandmana na Ustav BiH koji se odnosi na Brčko Distrikt, kao i izjave o podjeli državne imovine i načinu obezbjeđenja dodatnih sredstava za rješavanje problema izbjeglih i raseljenih lica.

Dio realizacije Prudske izjave tiče se i ostvarenja ciljeva koje je svojim kominikeom, potencirao i Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira u BiH, na zasjedanju održanom 24. i 25. juna 2008. godine. Da podsjetim, pored dva uslova, postoji i pet proklamovanih ciljeva kojima se teži, radi ostvarivanja puta BiH prema evropskim integracijama.

Jedan od ciljeva je i „prihvatljivo i održivo rješenje pitanja podjele imovine između države i drugih nivoa vlasti ... kojim bi se omogućilo državi da vrši svoje ustavne obaveze“. Imajući to i vidu, Prudskom izjavom politički lideri tri partije, odredili su način kako da se taj cilj ostvari. U tom pogledu Prudska izjava je jasna: „U vlasništvo države BiH bila bi uknjižena nepokretna imovina potrebna za rad državnih institucija, uključujući tu i perspektivnu nepokretnu i pokretnu imovinu. Ostala imovina, kao i neperspektivna vojna imovina, pripala bi entitetima, odnosno kantonima i opštinama, u skladu sa potrebama entitetskih, kantonalnih i opštinskih institucija. Ukoliko dio nepokretne vojne imovine u budućnosti ne bude bio potreban oružanim snagama, odnosno vojnim institucijama BiH, ta imovina prelazi na entitete na čijem se prostoru nalaze“.

Imajući u vidu opredjeljenja navedena u Kominikeu Upravnog odbora PIK-a i Prudskoj izjavi, na sastanku od 26. januara u Banja Luci, politički lideri su se založili da se donese zakon o podjeli imovine između države i drugih nivoa vlasti, uz sporazum kojim bi se izvršila ta podjela. Sa stanovišta racionalnosti i efikasnosti, sporazumom bi trebalo tačno odrediti imovinu koja će biti uknjižena kao imovina institucija BiH, a ostala imovina bi pripala entitetima u kojima se nalazi. Entiteti bi onda svojim zakonima odredili podjelu imovine na entitet i ostale nivoe vlasti u tom entitetu. Time bi bila otklonjene i zabrane koje je posebnim zakonima izrekao Visoki predstavnik međunarodne zajednice. Radi se o: Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije BiH i Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Republike Srpske.

Nesporno je da i sada postoji pravni režim državne imovine koja je u vlasništvu, posjedu i korištenju entiteta i nižih nivoa vlasti u BiH. Vlasnička prava nad državnom imovinom, entiteti ostvaruju kroz privatizaciju, prodaju, zamjenu, a lokalne zajednice kroz prodaju, zamjenu, dodjeljivanje.

Za razliku od svih drugih bivših jugoslovenskih republika koje su unitarne države, pa se nije postavljalo pitanje podjele i knjiženja imovine, dotle je BiH složena država ustanovljena međunarodnim ugovorom i ima svoje specifičnosti. Prema Ustavu BiH kao dijelu međunarodnog ugovora, BiH je sastavljena od 2 entiteta – član 1.3. Ustava BiH. Takođe, po Ustavu BiH i Dejtonskom sporazumu i ne postoji imovina BiH, nego se ona tek uspostavlja na ovaj način u onom dijelu potrebnom za funkcionisanje institucija BiH. Prestankom potrebe institucija BiH za tom imovinom, ona se vraća entitetima po teritorijalnom principu, kako to jasno piše u Prudskoj izjavi.

Rješavanjem pitanja podjele imovine, ostvaruje se cilj koji je postavio Upravni odbor PIK-a – da to bude održivo rješenje kojim se omogućava zajedničkoj državi da vrši svoje ustavne obaveze. To je definisano Prudskom izjavom i ne treba ovo pitanje rastezati diskusijama o «prvom i drugom knjiženju». Zakonom o podjeli imovine koja je pod privremenom zabranom raspolaganja i Sporazumom kao sastavnim dijelom, konkretno će biti određena imovina koja je potrebna za institucije BiH i to će biti uknjiženo kao imovina institucija BiH. Ni Upravni odbor PIK-a nije tražio nikakvu drugu imovinu za BiH, osim one koja je neophodna za ostvarivanje njenih ustavnih obaveza. Ustavne obaveze su definisane članom 3.1. Ustava BiH. Pored Ustava BiH, kroz reformu odbrane, uspostavljena je zajednička institucija odbrane, pa se i njoj na ovaj način dodjeljuje imovina potrebna za funkcionisanje. Izvan toga ne postoje nikakve druge potrebe BiH, jer ne postoje druge ustavne obaveze. Upravni odbor je jasno naglasio da se radi o podjeli imovine između države i drugih nivoa vlasti , pa tako treba da glasi i naziv: Zakon o podjeli imovine. Kao što je navedeno, ovim zakonom bi se riješilo i pitanje imovine odbrambenih struktura BiH, čime bi bio ostvaren i drugi cilj Upravnog odbora PIK-a.

Predmet razgovora je bilo i pitanje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Kao što je poznato pitanje Brčkog nije riješeno u Dejtonu, nego je bilo predmet arbitraže. Imajući u vidu da je Upravni odbor PIK-a kao jedan od ciljeva postavio «potpunu implementaciju Konačne arbitražne odluke za Brčko» što bi se ostvarilo «usvajanjem odgovarajućih zakonskih zaštitnih mehanizama u pogledu odnosa Distrikta Brčko sa državom i entitetima». Prudskom izjavom konstatovana je saglasnost da se pravni status Brčko Distrikta uredi ustavnim zakonom, odnosno zakonom sa 2/3 ustavnom većinom. S obzirom da u Ustavu BiH ne postoji odrednica o ustavnom zakonu, niti ima propisane kvalifikovane 2/3 većine za donošenje zakona u Parlamentarnoj skupštini, na sastanku u Banja Luci, predložen je poseban amandman na Ustav BiH, koji bi glasio:

„Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine postoji pod suverenitetom Bosne i Hercegovine u oblastima koje spadaju pod nadležnosti institucija BiH, čija je teritorija u zajedničkoj svojini (kondominijum) entiteta, je jedinica lokalne samouprave sa vlastitim institucijama i propisima sa ovlaštenjima i statusom iz Konačne odluke Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske linije razgraničenja u oblasti Brčkog. Odnos između Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine i entiteta može se urediti zakonom.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je nadležan da odlučuje o bilo kom sporu u vezi sa zaštitom utvrđenog statusa i ovlaštenja Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine koji se može javiti između jednog ili svih entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Svaki takav spor jedino može pokrenuti većina poslanika skupštine Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine koja uključuje najmanje jednu trećinu izabranih poslanika iz reda svakog od konstitutivnih naroda.”

Ovakvo ustavno rješenje bilo bi u skladu sa Konačnom arbitražnom odlukom za spor oko međuentiteske granice u oblasti Brčko, koju je donio predsjedavajući arbitar Robert Oven, čijim je paragrafom 13. utvrđeno:

“Ovaj Tribunal (misli se na Arbitražno vijeće, op.prev.) će nastaviti da postoji sve dok Supervizor, uz odobrenje Visokog predstavnika, ne obavijesti Tribunal:

(a) da se oba entiteta u potpunosti pridržavaju svojih obaveza da podrže uspostavljanje novih ustanova opisanih u ovoj Odluci i

(b) da te ustanove funkcionišu efikasno i po svemu sudeći trajno, na teritoriji opštine Brčko.”

Ustavnim amandmanom kako je definisan na sastanku u Banja Luci, određuje se da je

BRČKO DISTRIKT:

1. pod suverenitetom BiH u nadležnostima koje su nadležnosti BiH, kako je to definisano i Ustavom BiH – član 3.1.

2. u zajedničkoj svojini entiteta (kondominium);

3. jedinica lokalne samouprave koji ima status, ovlašćenja i propise u skladu sa Konačnom odlukom. Dakle to nije novi entitet;

4. predmet donošenja posebnog zakona od strane Parlamentarne skupštine BiH – ovo je dato kao mogućnost;

5. strana koja se može pojaviti pred Ustavnim sudom BiH, ali samo u vezi sa zaštitom VEĆ utvrđenog statusa i ovlaštenja. To znači da se nikakvom odlukom Ustavnog suda ne može kreirati drugačiji status, niti povećavati ovlaštenja ove lokalne jedinice;

6. moguća strana u sporu pred Ustavnim sudom isključivo na osnovu takvog zahtjeva koji se donosi većinom glasova poslanika skupštine Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine koja uključuje najmanje jednu trećinu izabranih poslanika iz reda svakog od konstitutivnih naroda. Ovo isključuje da se spor pred Ustavnim sudom u pogledu statusa i ovlaštenja Brčko Distrikta, pokreće od strane drugih predlagača. To isključuje pokretanje spora od strane članova Predsjedništva BiH, predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, predsjednika ili podpredsjednika vijeća Parlamentarne skupštine BiH ili jedne četvrtine poslanika jednog od vijeća Parlamentarne skupštine BiH, koji to pravo imaju u drugim slučajevima prema članu 6.2. Ustava BiH. To njihovo pravo se ne proširuje amandmanom za Brčko, zato što u vrijeme Dejtonskog sporazuma i nije postojao poseban status za tu oblast.

Imajući u vidu amandman i data obrazloženja i polazeći od:

- paragrafa 11. Konačne odluke, Distrikt Brčko je zajednička svojina (tzv. Condominium) koja istovremeno pripada i jednom i drugom entitetu, prema kojoj entiteti neće imati nikakvih ovlašćenja unutar granica Distrikta kojim će upravljati jedinstvena vlada,

- imajući u vidu paragraf 10. Konačne odluke prema kojoj je nova vlada Distrikta “institucija koja postoji pod suverenitetom Bosne i Hercegovine i njenih zajedničkih institucija BiH, onako kako su te nadležnosti navedene u Ustavu BiH”,

politički lideri su dogovorili tekst navedenog amandmana, čime bi se garantovala “trajnost institucija Distrikta” kako je to formulisano za obavještenje Tribunala, prema paragrafu 13. Konačne odluke. Ustavnim amandmanom Distrikt Brčko bi postao i ustavna kategorija, a za ovlašćenja i status koja ima po Konačnoj odluci, dobio bi zaštitu pred Ustavnim sudom BiH.

Pored navedenog, tri lidera su uputila i preporuku Savjetu ministara BiH koja glasi:

“U cilju rješavanja problema izbjeglih i raseljenih lica, stranke potpisnice su se dogovorile da zatraže od Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, da iznađe mogućnost dobijanja povoljnog kredita u iznosu od 500 miliona KM, koji će se implementirati proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva putem Državne komisije za izbjeglice i raseljena lica Bosne i Hercegovine.”

Realizacijom Prudske izjave na način zaključen u Banja Luci 26. januara, iskazana je spremnost i odgovornost za budućnost Bosne i Hercegovine, uz poštivanje Dejtonskog sporazuma kao međunarodnog ugovora. Sada je prilika da i drugi politički faktori u BiH, računajući tu i predstavnike stranih država i međunarodne zajednice, na konkretan način daju doprinos ostvarivanju ciljeva Upravnog odbora PIK-a.

Nastavak razgovora stranačkih lidera, predviđen je za 23. februar u Mostaru, kada će se razmatrati ustavne promjene i dvojno državljanstvo. Kao što je poznato, ustavne promjene nisu uslov za evropske integracije.

Što se tiče dijela izjave o 4 teritorijalne jedinice, ona se odnosi isključivo na eventualno ustavno i teritorijalno preuređenje Federacije BiH, kojim bi se definisao položaj Hrvata. Na tome je insistirao Dragan Čović, predlažući tri entiteta sa nacionalnim većinama i Sarajevo Distrikt sa teritorijom iz Federacije Bosne i Hercegovine. U svim razgovorima političkih lidera, uvijek je polazna i završna osnova koju sam potencirao, bila: status, ovlaštenja i teritorija Republike Srpske su garantovani Dejtonskim sporazumom i to bilo kakvim ustavnim promjenama ne može biti dovedeno u pitanje. Na toj osnovi SNSD je izgradio poziciju za Republiku Srpsku, pa sada sarajevska politička javnost, priznaje: umjesto 100 % Bosne i Hercegovine, dobili smo 100 % Republike Srpske. Otuda politički analitičari procjenjuju, da pozicija Republike Srpske u unutrašnjim odnosima u BiH, ali i prema međunarodnoj zajednici, od kraja rata, nikada nije bila jača.

Iz svojih razloga, druga dvojica lidera imaju potrebu da javno iskazuju svoje prijedloge u domenu želja. I oni sami potvrđuju da se bilo kakva promjena koja se odnosi na Republiku Srpsku, može desiti isključivo voljom građana i institucija Republike Srpske. Zato je pozicija Republike Srpske neupitna i dvostruko sigurna – po Dejtonskom sporazumu i po volji ogromne većine njenih stanovnika. Svako prekrajanje i crtanje karata su stvari za bošnjačku i hrvatsku javnost, kao i pokušaj da se izazovu tenzije. Tu je evidentna i uloga medija, poput BN televizije, koja prenosi puste želje iz Sarajeva. Time se BN televizija svrstava protiv Republike Srpske, pokušavajući izazvati pometnju i oslabiti poziciju Republike Srpske u budućim odnosima u BiH.

Kako je Evropska unija odustala od nametanja bilo kakvih ustavnih promjena koje zadiru u Dejtonski sporazum, pa je konstatovala da ustavne promjene nisu uslov evropskih integracija, tako će i drugi odustajati od toga i javno prihvatati realnost, kao što to i sada nejavno i nevoljko čine.

PREDSJEDNIK SNSD:

Milorad Dodik, s.r.

Glavni meni

Web veze

Zadnje objave

Najnovije

Press cliping

ZA OBNOVU ŠKOLE U STENJAKU 70.000 KM

Za obnovu područne Osnovne škole u naselju Stenjak u opštini Teslić, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske i ova opština izdvojiće 70.000 KM, rekao je direktor teslićke gradske Osnovne škole "Vuk Karadžić" Mićo Milovanović.