Home Press Press cliping TRAŽE POMOĆ DRŽAVE
TRAŽE POMOĆ DRŽAVE
Izvor: SRNA   
utorak, 16 jun 2009 00:00
Subvencija države od 50 maraka mjesečno po radniku nije trajno rješenje; Da bi se sačuvalo više od 10 800 radnih mjesta u ovoj oblasti, prema mišljenju privrednika, potrebna su sistemska rješenja i pomoć države....

Za ublažavanje posljedica svjetske ekonomske krize tekstilci, kožari i obućari iz Republike Srpske (RS) dobili su do sada tek nešto više od milion i 114 hiljada maraka pomoći - od 187 preduzeća, koliko ih je registrovano u Srpskoj, pravo na ovu subvenciju ostvarila su tek 62 preduzeća, u kojima je zaposleno 7 549 radnika.

Ostale firme nisu mogle da ispune uslove koji su predviđeni odlukom Vlade RS za dodjelu ovih sredstava.

Riječ je o odluci da preduzeća iz ove oblasti za svakog zaposlenog radnika mogu da dobiju po 50 maraka mjesečno ako uredno izmiruju sve obaveze prema radnicima i prema državi i ako zadrže prošlogodišnji broj radnika. Predviđeno je da se ove subvencije daju u prvom polugodištu ove godine.

To praktično znači da preduzeća koja ispunjavaju uslove mogu da računaju na još toliko novaca za drugi kvartal. To pravo nisu mogli da ostvare u 125 preduzeća i njihova sudbina je neizvjesna.

Već sada je izvjesno da će Vlada Srpske krajem ovog polugodišta razmatrati efekte uloženog novca za ove subvencije. Od toga će zavisiti hoće li ovim proizvođačima finansijski pomagati i u drugom polugodištu.

Izvjesno je, takođe, da većina preduzeća iz oblasti tekstilne, kožarsko- prerađivačke i obućarske industrije imaju ugovorenu proizvodnju do kraja septembra ove godine i do tada niko ne očekuje neke značajnije promjene. Šta će biti poslije niko pouzdano ne zna.

Privrednici iz ove oblasti ističu da im je pomoć države od 50 maraka po radniku dobro došla. Kažu da su taj novac utrošili za tekuću likvidnost, nabavku sirovina i repromaterijala i unapređenje tehnološkog procesa proizvodnje. Ali to nije rješenje njihovih dugogodišnjih muka.

"Tražićemo od Vlade da sa subvencijama nastavi do kraja godine. Osim toga, insistiraćemo da se što prije pronađe neko sistemsko rješenje za problem ovog sektora. Možda bi rješenje moglo da bude oslobađanje dijela doprinosa" - rekla je za Srnu Aleksandra Bijelić, sekretar Udruženja tekstilaca, kožara i obućara u Privrednoj komori RS.

Ona je podsjetila da su preduzeća iz ove oblasti i prije rata imala najviše problema u poslovanju i najniže plate. Razlog je, kako kaže, što je ova radno intenzivna oblast oduvijek nisko akumulativna, sa velikim brojem ženske radne snage. Ništa se ni do danas u ovoj oblasti privređivanja nije promijenilo i, prema njenim riječima, ova industrijska grana osuđena je na propast bez pomoći države.

Nije to ni čudo, jer preduzeća u ovoj industrijskoj grani uglavnom rade lon ili uslužne poslove najčešće za firme iz Italije i Njemačke. Na prste jedne ruke mogla bi da se izbroje preduzeća koja imaju vlastitu proizvodnju. Pravo je čudo da su i ova preduzeća uspjela da održe proizvodnju i da opstanu na tržištu kada se zna da su ovdašnje prodavnice preplavili jeftiniji uvozni proizvodi sumnjivog kvaliteta, koji u velikim količinama stižu iz Kine, Turske i ko zna odakle sve još.

Domaći proizvođači obuće i raznih krpica nemoćni su da se odupru tome. Jednostavno - nemaju čime. U minulom ratu uništena je kompletna bazna proizvodnja koja je bila izuzetno razvijena u ovoj grani industrije. Gotovo svaki veći proizvođač obuće imao je u svom sastavu i kožaru. Ni jedna od njih već godinama ne radi, pa za obućarsku proizvodnju gotovo sve stiže iz uvoza.

Zvuči gotovo nevjerovatno da trenutno niko u BiH ne proizvodi, na primjer, đonove za obućarsku industriju. Bolja je, za nijansu, situacija u tekstilnoj industriji, jer se na ovim prostorima može da nabavi nešto domaće tkanine.

"Ova oblast privređivanja postala je zavisna od uvoza, a carina na uvoz sirovina i repromaterijala za ovu proizvodnju je 15 odsto, ista kao i na gotove proizvode, pa domaći proizvođači jednostavno nisu motivisani da razvijaju proizvodnju. U više navrata tražili smo, ali bezuspješno, da se smanje carinske stope za sirovine i repromaterijal da bi mogli naši proizvođači da razvijaju proizvodnju" - kaže Bijelićeva.

Privatno preduzeće " Dević tekstil" iz Teslića najbolji je primjer kako bi trebalo da rade i u ostalim preduzećima u ovoj oblasti. U ovom privatnom preduzeću proizvodi se rublje, ali i tkanina koja im je potrebna za tu proizvodnju. U ovom kolektivu imaju tako zaokružen proces proizvodnje i bez problema dobiju dokument o porijeklu - "evro 1", bez kojeg nema izvoza. Za to nije ni čudo što gotovo 95 odsto njihove proizvodnje ide za izvoz.

Druga preduzeća koja uvoze tkanine ne mogu da dobijuu dokument o porijeklu iako ovdje rade sve - od kreacije, dizajna, šivanja, pakovanja. Zbog toga ne mogu ni da ga izvoze.

A bez izvoza ova industrijska grana nema perspektivu. Udruženje tekstilaca, kožara i obućara u Privrednoj komori RS čini sve da bi se bar za nijansu olakšalo poslovanje ovdašnjih firmi.

"Izborili smo se za neka povoljnija zakonska rješenja. Bolovanje na teret poslodavca smanjeno je sa 120 na 30 dana, ali i dalje je veliki problem za poslodavce kašnjenje refundacije za bolovanje. Uspjeli smo da se izborimo i za izmjenu zakona o doprinosima. Ranije je osnova za obaračun poreza i doprinosa bila prosječna neto plata u RS" - ističe Aleksandra Bijelić.

Tako su proizvođači iz ove oblasti za doprinose uplaćivali više nego što su izdvajali za plate. Sada je osnovica za obračun doprinosa isplaćena plata.

"Drugi veliki problem preduzeća iz ove oblasti jeste nedostatak kadrova, pa su preduzeća prinuđena da sama obučavaju radnike. Gotovo 50 odsto radnika u ovom sektoru su prekvalifikovani ugostitelji, trgovci, frizeri, turistički tehničari i sl. O dizajnerima inženjerima i drugim visokostručnim kadrovima da i ne govorimo. Završeni osnovci nisu zainteresovani za upis u te srednje škole, jer ih godinama prati priča o malim platama i teškim uslovima rada u ovim preduzećima", objašnjava Bijelićeva.

Ona je naglasila da je za ovako teško stanje u kožarsko-prerađivačkoj, tekstilnoj i obućarskoj industriji dobrim dijelom kriva i loša privatizacija. Uspješno su, prema njenom mišljenju, privatizovana tek dva preduzeća - bivša "Dubičanka" iz Kozarske Dubice i "Elastik" iz Vlasenice. Čak 43 preduzeća, među kojima su i dva strateška - "Svila" iz Čelinca i "Proleks"iz Kotor-Varoša - otišla su pod stečaj i više ne rade.

Ako se u najskorije vrijeme ne pronađe neko adekvatno rješenje, kojim bi država pomogla tekstilcima, kožarima i obućarima - kažu u Privrednoj komori - sličnu sudbinu mogla bi da dožive još mnoga preduzeća iz ove oblasti.

Zbog toga su sve njihove nade usmjerene prema novoj strategiji razvoja do 2013. godine. Vjeruju da će taj državni dokument, na kojem se uveliko radi, ponuditi rješenje koje će ovu značajnu oblast privređivanja izvesti iz višedecenijske krize.